Cupressus i nega sobnog cveća: vodič za mali čempres, kroton i zdrave sobne biljke

Viktor Radmilović 2026-11-15

Detaljan vodič o cupressusu i nezi sobnog cveća: uslovi za mali čempres, zalivanje, prihranjivanje, vlažnost, osvetljenje, presadivanje, zimsko održavanje, kroton i najčešće greške.

Cupressus i nega sobnog cveća: kako održati mali čempres, kroton i druge sobne biljke zdravim

Kada se u kući nađe biljka koja podseća na mali čempres, često nastaje nedoumica: da li je to cupressus, tuja, jelica ili neka treća vrsta? Nazivi u prodaji i u svakodnevnom govoru nisu uvek precizni, a uputstva koja se dobiju uz biljku često su previše opšta. Zbog toga se mnogi vlasnici suočavaju sa istim problemom: biljka naizgled lepo izgleda, a zatim počne da žuti, suši se ili potpuno propadne. Istina je da nega sobnog cveća zavisi od vrste, ali i od mikroklime u stanu, režima zalivanja, vlažnosti vazduha i količine svetlosti.

Ovaj tekst je posvećen pre svega cupressusu, odnosno malom čempresu, ali i opštim pravilima nege sobnih biljaka. Biće reči o tome zašto se mali čempres suši u toplom stanu, kako ga zalivati, kada ga prihranjivati, kako prepoznati nedostatak svetlosti ili višak vode, ali i o drugim čestim stanovnicima domova, poput krotona, fikusa, spatifiluma, paprati i sezonskog cveća. Cilj je da se dobije praktičan, razumljiv i primenljiv vodič koji pomaže da se izbegnu najčešće greške.

Šta je cupressus i zašto ga nazivaju malim čempresom

Cupressus je rod zimzelenih četinara koji u prirodi može dostići značajnu visinu. U prodaji kao sobna ili balkonska biljka često se pojavljuju mlade, kompaktne forme koje podsećaju na minijaturno drvo. Zato se u narodu često naziva mali čempres, a ljudi ga opisuju kao biljku svetlozelene boje, guste krošnje i sitnih, gotovo bodljikavih listića. Nekada se zaista radi o vrsti iz roda cupressus, a nekada o srodnim četinarima koji se u prodaji mogu naći pod sličnim imenom. Za negu je najvažnije da se prepozna tip biljke: zimzeleni četinar sa iglicama ili ljuskastim listićima traži drugačije uslove od tipične tropske sobne biljke.

Mali čempres se često kupuje u predprazničnom periodu, kao dekoracija ili poklon. Njegova gusta, pravilna forma i sveža zelena boja deluju vrlo privlačno. Međutim, upravo ta forma može da zavara. Iza lepog izgleda često stoji biljka koja je uzgajana u kontrolisanim uslovima, a prelazak u stan sa suvim vazduhom, visokom temperaturom i nepravilnim zalivanjem može biti veliki stres. Zbog toga se mali čempres često prodaje kao kratkotrajna dekoracija, iako uz pravilnu negu može da živi mnogo duže.

Kada se govori o nezi sobnog cveća, mali čempres se često pogrešno tretira kao obična sobna biljka. On voli više svetlosti, svežiji vazduh i umerenu vlagu, a ne voli stalnu toplotu, zagušljive prostorije i preterano zalivanje. To ne znači da ga treba držati na hladnoći po svaku cenu, već da mu treba obezbediti uslove koji podsećaju na stabilno, svetlo i provetreno okruženje.

Zašto se mali čempres suši u stanu

Najčešći razlog za sušenje malog čempresa nije jedna greška, već kombinacija nekoliko nepovoljnih faktora. U stanovima sa grejanjem vazduh je često veoma suv, temperatura je visoka, a cirkulacija vazduha slaba. Četinarima takvi uslovi ne odgovaraju. Ako se biljka još zaliva previše ili prečesto, koren može da počne da truli. Ako se zaliva previše retko, iglice se suše. Ako je postavljena pored radijatora, toplota dodatno isušuje biljku. Ako je u mračnom uglu, gubi boju i proređuje se.

Kada mali čempres počne da žuti ili dobija crvenkasto-smeđu boju, to može biti znak stresa. Ponekad se čini da se biljka „izgorela“ od toplote, što je čest opis kod četinara koji su bili izloženi previsokoj temperaturi i suvom vazduhu. Sušenje može da počne od unutrašnjosti krošnje, a da spolja biljka još neko vreme izgleda zeleno. Zato je važno redovno proveravati gustoću grančica i stanje zemlje, a ne samo spoljašnji izgled.

Kada se biljka već osušila, ne treba odmah odustati. Ako je koren živ, postoji šansa za oporavak. Treba proveriti da li je zemlja previše mokra, da li u saksiji stoji voda, da li su se pojavile štetočine ili je biljka bila preblizu izvora toplote. Ponekad je dovoljno promeniti mesto, korigovati zalivanje i povećati vlažnost vazduha. Oporavak četinara je spor, pa je strpljenje važan deo nege.

Uslovi koje cupressus traži

Svetlost

Cupressus i mali čempres vole dosta svetlosti. Najbolje im prija svetlo mesto sa nekoliko sati indirektne ili filtrirane sunčeve svetlosti. Direktno, jako popodnevno sunce može da bude previše intenzivno, naročito ako je biljka naglo premeštena sa tamnijeg mesta. U stanu je najbolje izabrati prostoriju koja je svetla, ali ne pregrejana. Ako je biljka na prozoru, treba paziti da staklo ne stvara efekat staklenika i da je ne prži sunce kroz prozor.

Nedostatak svetlosti se ogleda u proređenoj krošnji, slabijem rastu i gubitku intenzivne zelene boje. Biljka tada izdužuje grane ka izvoru svetlosti, što može da naruši njen kompaktan oblik. S druge strane, previše nagle promene osvetljenja mogu da izazovu stres. Ako se biljka premešta na svetlije mesto, to treba činiti postepeno.

Temperatura

Mali čempres ne voli pregrejane prostorije. Najbolje uspeva na umerenoj temperaturi, uz svež vazduh i dobru cirkulaciju. U zimskom periodu mnoge sobne biljke pate zbog visoke temperature i suvog vazduha, a četinari su posebno osetljivi. Ako je biljka pored radijatora ili na mestu gde struji topao vazduh, iglice će se brže sušiti. Treba je skloniti od direktnih izvora toplote i obezbediti joj svetlo, ali stabilno mesto.

Iako voli svežinu, mali čempres ne treba izlagati promaji koja je prejaka niti naglim temperaturnim skokovima. Ako se biljka leti iznosi na balkon ili terasu, treba je postepeno navikavati na spoljne uslove. Uvek treba proveriti da li je mesto zaštićeno od jakog vetra i preteranog sunca.

Vlažnost vazduha

Vlažnost vazduha je jedan od najvažnijih faktora u nezi sobnog cveća, a posebno četinara. U grejanim stanovima vazduh može biti veoma suv. Mali čempres tada gubi vlagu kroz iglice brže nego što može da je nadoknadi korenom. Zbog toga se preporučuje povremeno orošavanje sitnom vodom, ali ne u vreme kada je biljka na direktnom suncu. Takođe može pomoći da se u blizini postavi posuda sa vodom ili da se biljka drži u prostoriji sa nešto većom vlagom.

Treba biti oprezan: povećana vlažnost vazduha ne znači i povećano zalivanje zemlje. Orošavanje i vlaženje supstrata su različite stvari. Previše vode u zemlji može da dovede do truljenja korena, što je često gore od kratkotrajne suše. Zato je bolje zalivati manje, ali pravilno, nego svakodnevno dolivati vodu bez provere stanja zemlje.

Zemljište i drenaža

Za cupressus i slične četinare važno je da zemljište bude propusno. Saksija mora imati otvore na dnu kroz koje može da izađe višak vode. Na dno se stavlja drenažni sloj od kamenčića, keramičkih delova ili sličnog materijala. Zemljište treba da bude rastresito i da ne zadržava vodu predugo. Previše teška, zbijena zemlja može da izazove stagnaciju vode i truljenje korena.

Prilikom presadivanja ne treba naglo premeštati biljku u mnogo veću saksiju. Prevelika saksija zadržava više vode nego što mala biljka može da iskoristi. Bolje je odabrati saksiju koja je samo malo veća od postojeće i obezbediti dobru drenažu. Ako se biljka ne presađuje, dovoljno je povremeno obnoviti gornji sloj zemlje.

Zalivanje

Zalivanje je najčešći izvor problema u nezi sobnog cveća. Mali čempres treba zalivati kada se gornji sloj zemlje prosuši, ali ne treba čekati da se zemlja potpuno stvrdne. Voda treba da prođe kroz supstrat i da izađe kroz drenažne otvore. Ako u podmetaču ostane voda, treba je ukloniti nakon nekoliko minuta. Stalno stajanje u vodi može da dovede do truljenja korena.

U periodima kada je biljka aktivna, zalivanje može biti nešto češće, ali uvek uz proveru zemlje. Zimi, kada je svetlosti manje i biljka miruje, zalivanje treba smanjiti. Ne postoji univerzalni raspored koji važi za svaku biljku i svaki stan. Najbolji pokazatelj je stanje supstrata i izgled biljke. Ako su iglice suve i lomljive, možda je biljka predugo bila bez vode. Ako su žute i meke, a zemlja mokra, verovatno je prezalivena.

Prihranjivanje

Prihranjivanje je korisno, ali samo kada je biljka u fazi rasta i kada su ostali uslovi zadovoljeni. Prihranjivanje biljaka ne može da nadoknadi nedostatak svetlosti ili previše vode. Za mali čempres se koristi blago đubrivo za zelene biljke, prema uputstvu na pakovanju. Preterana količina đubriva može da ošteti koren, pa je bolje koristiti slabiju koncentraciju i ređe prihranjivati.

Zimi, kada biljka miruje, prihranjivanje obično nije potrebno ili treba biti veoma retko. U proleće, kada počinje novi rast, može se započeti sa umerenim prihranjivanjem. Ako se biljka presađuje u svežu zemlju, treba sačekati nekoliko nedelja pre prvog prihranjivanja, jer novi supstrat već sadrži hranljive materije.

Kako izgleda mali čempres i kako ga razlikovati od tuje

Mali čempres se često opisuje kao minijaturna biljka svetlozelene boje, visine oko 30 do 50 centimetara, sa gustim grančicama i sitnim listićima koji podsećaju na iglice. Može da izgleda slično tuji, ali postoje razlike u obliku i rasporedu grančica. Tuja često ima ljuskaste listove koji su zbijeni u pljosnate grančice, dok cupressus može imati nešto oštrije iglice, posebno kod mladih biljaka. Naravno, tačna determinacija nije uvek jednostavna bez stručnjaka, ali za negu je važno prepoznati da se radi o četinaru koji traži svetlost, svežinu i umerenu vlagu.

Ako se ne zna tačan naziv biljke, korisno je zapamtiti njen izgled: boja, oblik rasta, izgled listića, način grananja i ponašanje tokom godine. Mnoge sobne biljke imaju svoja narodna imena, pa se lako može desiti da ista vrsta bude poznata pod više naziva. U takvim slučajevima najbolje je voditi se osnovnim pravilima nege za tip biljke: četinar, sukulenta, cvetnica, paprat ili tropska lisna biljka.

Nega sobnog cveća: osnovna pravila koja važe za sve biljke

Bez obzira na vrstu, nega sobnog cveća počiva na nekoliko osnovnih principa. Biljci treba obezbediti odgovarajuću svetlost, pravilno zalivanje, odgovarajuću temperaturu, svež vazduh i redovno praćenje stanja. Ono što se često zanemaruje jeste da biljke nisu predmeti koji stoje u istom položaju zauvek. One reaguju na promene u okruženju, na godišnja doba, na grejanje, promaju i vlažnost.

Prilikom kupovine biljke treba pogledati njeno stanje: da li su listovi zdravi, da li ima štetočina, da li je zemlja previše mokra ili suva. Ako se biljka donese kući u zimskom periodu, treba je zaštititi od hladnoće tokom transporta. Nagla promena temperature može da izazove stres, koji se ponekad vidi tek posle nekoliko dana.

Takođe je važno ne premeštati biljku prečesto. Biljke se prilagođavaju svom mestu, a stalno premeštanje može da im zasmeta, naročito onima koje su osetljivije. Ako se bira novo mesto, bolje je to učiniti postepeno i posmatrati reakciju biljke. Ponekad je potrebno nekoliko nedelja da se pokaže da li novo mesto odgovara.

Zalivanje: kako da se izbegne preterivanje i presušivanje

Zalivanje je najvažnija veština u nezi sobnog cveća. Previše vode je često štetnije od malo manje vode, jer koren može da se uguši i počne da truli. Pravilo je jednostavno: pre zalivanja treba proveriti zemlju, najbolje prstom ili drvenim štapićem. Ako je gornji sloj suv, biljku treba zaliti. Ako je još vlažan, treba sačekati.

Količina vode zavisi od veličine saksije, vrste biljke i uslova u prostoriji. Bolje je zaliti obilnije, pa pustiti da se višak ocedi, nego svakodnevno dolivati male količine vode. Često dolivanje može da dovede do toga da gornji sloj bude vlažan, a donji delovi korena previše suvi ili previše mokri. Voda treba da prođe kroz ceo supstrat.

Kada se biljka zaliva, treba izbegavati da voda stalno stoji u podmetaču. Ako je biljka osetljiva na vlagu na listovima, treba zalivati zemlju, a ne prskati listove. Neke biljke, poput afričkih ljubičica, ne vole da im listovi budu mokri. Druge, poput paprati i spatifiluma, vole povremeno orošavanje. Zato je važno znati vrstu i njene potrebe.

Prihranjivanje zelenih biljaka i cvetnica

Prihranjivanje biljaka je korisno, ali samo kada je biljka zdrava i kada aktivno raste. Za biljke koje se gaje zbog lišća koristi se đubrivo sa više azota, koje podstiče rast zelene mase. Za cvetnice se koristi đubrivo sa više fosfora i kalijuma, koje podstiče cvetanje. U praksi se to najčešće svodi na tečna đubriva za zelene biljke i tečna đubriva za cvetnice, kao i na štapiće za prihranjivanje.

Štapići za prihranjivanje su praktični jer se ubacuju u zemlju i polako otpuštaju hranljive materije. Međutim, treba ih koristiti prema uputstvu, jer prevelika količina može da ošteti koren. Slično važi i za tečna đubriva. Nije istina da biljke treba prihranjivati stalno. U zimskom periodu, kada je rast usporen, prihranjivanje treba smanjiti ili potpuno obustaviti.

Postoje i kućni načini prihranjivanja, poput vode u kojoj su odstojele ljuske jajeta ili taloga od kafe. Takvi postupci mogu biti korisni kao blaga dopuna, ali ne mogu da zamene uravnoteženo đubrivo. Važno je ne preterivati, jer neki materijali mogu da povećaju kiselost ili privuku insekte. Najsigurnije je koristiti proizvode namenjene biljkama i pridržavati se uputstva.

Vlažnost vazduha i zimska nega

Zimska nega je najzahtevniji deo održavanja sobnih biljaka. Kada počne grejanje, vazduh u prostorijama postaje suv, a biljke koje potiču iz vlažnih tropskih područja mogu da pate. Suvi vrhovi listova, opadanje pupoljaka i usporen rast česti su znaci nedostatka vlage u vazduhu. Rešenja uključuju orošavanje, posude sa vodom, grupisanje biljaka i izbegavanje direktnog izlaganja radijatorima.

Mali čempres zimi treba držati na svetlom, ali ne pregrejanom mestu. Treba smanjiti zalivanje, ali ne dozvoliti da se zemlja potpuno osuši. Ako je vazduh veoma suv, povremeno orošavanje može da pomogne. Kroton, spatifilum i paprati takođe vole veću vlažnost. Fikusi i neke druge biljke mogu da izgube listove zimi, ali to ne mora da znači da su trajno propale. Često se u proleće obnove ako su koreni zdravi.

Važno je da se zimi ne zaliva „po navici“. Biljke u mirovanju troše manje vode. Ako se zalivaju istim tempom kao leti, može doći do truljenja korena. Uvek treba proveriti zemlju pre zalivanja. Takođe treba izbegavati hladnu vodu direktno iz slavine; bolje je koristiti vodu koja je odstajala i približna sobnoj temperaturi.

Presadivanje i drenaža

Presadivanje je potrebno kada biljka preraste saksiju, kada je zemlja iscrpljena ili kada se pojavi problem sa korenom. Za mali čempres je najbolje presaditi u proleće, kada počinje novi rast. Saksija treba da bude samo malo veća od prethodne, sa obaveznim drenažnim otvorima. Na dno se stavlja sloj materijala koji omogućava oticanje vode.

Prilikom presadivanja treba pažljivo rukovati korenom. Previše čišćenja korena može da napravi šok. Dovoljno je ukloniti deo stare zemlje i postaviti biljku u novi supstrat. Nakon presadivanja biljku treba zaliti i staviti na svetlo mesto, ali je ne treba odmah prihranjivati. Treba joj dati nekoliko nedelja da se prilagodi.

Kod biljaka koje ne vole presadivanje, poput nekih kaktusa i sukulenta, presađivanje treba raditi ređe. Kod cvetnica i tropskih biljaka, presađivanje može biti češće ako brzo rastu. Uvek je bolje posmatrati biljku nego se strogo držati kalendara.

Kroton: zašto propada i kako ga održati

Kroton je biljka poznata po šarenim listovima i atraktivnom izgledu, ali je često osetljiv u uslovima stana. Voli svetlost, ali ne voli direktno, jako sunce. Voli vlagu, ali ne voli da mu koren stalno stoji u vodi. Voli toplinu, ali ne voli suv vazduh i promaju. Zbog toga se često dešava da kroton leti izgleda dobro, a zimi počne da opada ili potpuno propadne.

Najčešći razlozi za propadanje krotona su suv vazduh, preterano zalivanje, nedostatak svetlosti i nagle promene temperature. Ako listovi opadaju, treba proveriti da li je zemlja previše mokra i da li je biljka na promaji. Ako su listovi izgubili boju i postali bledi, možda joj nedostaje svetlosti. Ako su vrhovi listova suvi, verovatno je vazduh previše suv.

Kroton treba zalivati kada se gornji sloj zemlje prosuši, a zimi ređe. Povremeno orošavanje može da pomogne, ali ne treba prskati po direktnom suncu. Treba ga držati na svetlom mestu, zaštićenom od promaje i radijatora. Ako se biljka već osušila, treba proveriti koren. Ako je koren zdrav, postoji šansa za oporavak. Ako je koren truo, biljku je teško spasiti.

Sezonsko cveće i prihranjivanje

Sezonsko cveće, poput petunija, muškatli, begonija i drugih cvetnica, traži redovnu negu. Zalivanje treba prilagoditi vremenskim uslovima: leti je često potrebno zalivati svakodnevno, dok u prohladnim danima treba smanjiti zalivanje. Cvetnice troše mnogo energije na cvetanje, pa im je prihranjivanje važno, ali ga treba unositi umereno i prema uputstvu.

Kod cvetnica je važno uklanjati precvetale cvetove. To podstiče stvaranje novih pupoljaka i sprečava biljku da troši energiju na seme. Takođe treba uklanjati žute listove i obolele delove. Ako se biljka previše zaliva, koren može da istruli, a cvetanje se prekida. Ako se previše suši, pupoljci mogu da otpadnu.

Prihranjivanje cvetnica obično se vrši tečnim đubrivom tokom sezone cvetanja. Treba izbegavati prihranjivanje po vrućini i po suvoj zemlji. Najbolje je prvo zaliti biljku, pa je zatim prihraniti. Time se smanjuje rizik od oštećenja korena.

Štetočine i bolesti

Štetočine su čest problem sobnih biljaka. Bele mušice, lisne vaši, pauci, štitaste vaši i druge napasti mogu da se pojave na listovima ili u zemlji. Ako se primete sitne bubice, lepljive naslage, paučina ili promene na listovima, treba reagovati rano. Što se problem pre prepozna, lakše ga je rešiti.

Prvi korak je izolacija obolele biljke od ostalih. Zatim treba pregledati listove, posebno donju stranu, i proveriti da li ima štetočina. Ako je napad blag, može pomoći tuširanje mlakom vodom i uklanjanje oštećenih delova. Za jači napad koriste se sredstva namenjena sobnoj biljci, prema uputstvu. Ne treba mešati više preparata bez potrebe niti primenjivati veće doze od propisanih.

Bolesti su često povezane sa prevelikom vlagom i slabom cirkulacijom vazduha. Truljenje korena, plesan na listovima i tamne pege mogu da budu znak da biljka stoji u previše vlažnim uslovima. U takvim slučajevima treba smanjiti zalivanje, poboljšati drenažu i ukloniti obolele delove. Ako se problem širi, biljku možda treba presaditi u svež supstrat.

Kako pomoći biljci nakon suše ili stresa

Kada biljka izgleda „izgorelo“ ili potpuno klonulo, prvo treba utvrditi uzrok. Da li je zemlja suva? Da li je previše mokra? Da li je biljka bila na suncu, promaji ili pored radijatora? Nakon toga treba ukloniti očigledno suve delove, ali ne preterivati sa orezivanjem. Zdravo tkivo treba sačuvati, jer biljka iz njega može da se obnovi.

Ako je biljka pretrpela sušu, treba je postepeno zaliti i staviti na svetlo mesto bez direktnog sunca. Ako je pretrpela previše vode, treba proveriti koren i ukloniti trule delove. Ponekad je potrebno presaditi biljku u svežu zemlju i saksiju sa boljom drenažom. Nakon stresa biljku ne treba odmah prihranjivati, jer joj je potreban oporavak.

Oporavak može da potraje nedeljama ili mesecima. Kod četinara je posebno važno biti strpljiv. Ako se na grančicama pojavi novi zeleni rast, to je dobar znak. Ako se sušenje nastavi, treba ponovo proveriti uslove i koren.

Razmnožavanje i mlade biljke

Razmnožavanje sobnih biljaka može biti veoma korisno, ali zahteva odgovarajuće uslove. Neke biljke se razmnožavaju reznicama u vodi, neke u zemlji, a neke deljenjem korena. Mlade biljke su osetljivije od starih, pa im treba obezbediti stabilnu temperaturu, dovoljno svetlosti i umerenu vlagu.

Kod reznica je važno koristiti čist alat i zdrav materijal. Orezani deo treba postaviti u odgovarajući supstrat ili vodu, zavisno od vrste. Ne treba očekivati brzo ukorenjivanje kod svih biljaka. Neke puštaju koren za nekoliko nedelja, druge za nekoliko meseci. Strpljenje i redovno posmatranje su važni.

Najčešće greške u nezi sobnog cveća

Prva i najčešća greška je zalivanje po navici, bez provere zemlje. Druga je držanje biljaka pored radijatora ili na promaji. Treća je preterano prihranjivanje, koje može da ošteti koren. Četvrta je presađivanje u preveliku saksiju. Peta je prečesto premeštanje biljke. Šesta je zanemarivanje vlažnosti vazduha zimi. Sedma je kupovina biljke bez provere njenih potreba.

Dobra nega ne znači da se biljka svakodnevno dira i poliva. Naprotiv, često je najbolja nega umerena i dosledna. Redovno posmatranje, provera zemlje i pravovremena reakcija na promene mogu da spreče većinu problema. Biljke nisu savršene i povremeno gube listove, ali to ne mora da znači da su propale. Važno je razumeti šta se dešava i prilagoditi negu.

Zaključak

Cupressus, odnosno mali čempres, može da bude lep i dugotrajan ukras u domu ako mu se obezbede odgovarajući uslovi. Najviše mu smetaju suv vazduh, pregrejana prostorija, preterano zalivanje i nedostatak svetlosti. Zato je najbolje kombinovati svetlo mesto, umerenu temperaturu, povremeno orošavanje i pažljivo zalivanje. Kada se biljka na vreme zaštiti od stresa, manja je verovatnoća da će se osušiti.

Nega sobnog cveća zahteva razumevanje potreba svake biljke, ali i osnovna pravila koja važe za sve: provera zemlje pre zalivanja, dobra drenaža, umereno prihranjivanje i stabilno mesto. Kroton, fikusi, spatifilumi, paprati i sezonsko cveće imaju svoje posebnosti, ali svi reaguju na iste osnovne faktore: svetlost, vodu, temperaturu i vlažnost. Kada se ti faktori dovedu u ravnotežu, biljke mogu da napreduju i u stanu, čak i kada uslovi nisu idealni.

Uz malo strpljenja i redovnog posmatranja, većina problema može da se prepozna na vreme. Umesto brzog rešenja, najbolje je menjati jednu po jednu naviku: proveriti zemlju, skloniti biljku od radijatora, povećati vlažnost vazduha, prilagoditi zalivanje godišnjem dobu i ne preterivati sa đubrivom. Tako se stvara stabilna rutina koja koristi i četinarima i cvetnicama, bez nepotrebnih komplikovanja.

Kada se zna šta cupressus traži i šta mu smeta, lakše je doneti pravu odluku o mestu, saksiji i zalivanju. Isto važi i za ostale sobne biljke. Najlepši rezultat ne dolazi od savršenih uslova, već od dosledne i umerene nege koja se prilagođava biljci, a ne obrnuto.

Komentari
Trenutno nema komentara za ovaj članak.